O klaviru

Klavir je instrument s tipkama koji proizvodi ton udarom batića koji je povezan s tipkom u žicu. Standardni opseg mu je od tona A u subkontri (2A) do tona C u petoj oktavi (c5) no neki modeli marke Bösendorfer mogu proizvoditi i dublje tonove. Literatura se piše u dva crtovlja, gornje svira desna ruka i piše se uglavnom u violinskom ključu a donje crtovlje svira lijeva ruka i piše se većinom u bas ključu. Izvođač na klaviru se zove pijanist. Zbog svojih velikih tehničkih i muzičkih mogućnosti je jedan od instrumenata sa vrlo bogatom glazbenom literaturom.

Povijest klavira

Klavir (piano) se razvio iz čembala, klavikorda i drugih srodnih instrumenata s tipkama. Opće prihvaćeno mišljenje je da je klavir izumio Bartolomeo Cristofori 1698. godine tako što je upotrijebio mehanizam s batićima koji udaraju o žicu umjesto dotada korštenih mehanizama u instrumentima s tipkama. Na taj način je postigao da jačina tona ovisi o jačini udara prsta na tipku. Zato su se ti prvi klaviri nazivali piano e forte (tal. tiho i glasno). Piano e forte je prvi počeo graditi Gottfried Silbermann – njemački graditelj orgulja i instrumenata s tipkama. Njegovi učenici su te klavire nastavili proizvoditi i usavršaviti u Engleskoj i Beču te su mehanizmi nastali tamo dobili svoja imena po tim pojmovima. Građenje klavira s tzv. bečkom mehanikom je bilo najmasovnije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće ali tijekom prošlog stoljeća potisnuli su ih klaviri s tzv. engleskom mehanikom te se takvi grade i danas.

Učitelji na odjelu:

Antonija Kovač, mag. mus.
Magdalena Mandura, prof. glazbene kulture
Valentina Pavlović, prof. glazbene kulture
Nebojša Ilijev, glazbenik klavirist