O FLAUTI

Flauta (tal. flauto, flauto grande; njem. Flöte, grosse Flöte, eng. flute)
Iako je metalna, flauta se ubraja među drvene puhačke instrumente zbog načina dobivanja tona – kao ton koji daje stara drvena flauta. Sve do 19. stoljeća u orkestru se upotrebljavala flauta izrađena od drva (ebanovina), karakterističnoga zaobljenog zvuka. Drvene flaute zamjenjuju se glazbalima od srebra, što bitno pridonosi uvećanju njihova zvukovnog volumena i intenziteta. Do 1600. godine cijela se cijev flaute sastojala od jednog komada drva, a kasnije je razdijeljena na dva dijela. Današnja flauta ima tri dijela, a duga je 70 cm. Na gornjem dijelu nalazi se labijalni otvor za stvaranje tona. Oštar mlaz zraka lomi se na bridu otvora i tako nastaje ton. Flauta ima mnogo rupica, a pokrivaju ih poklopci. Prema virtuozitetu odnosno pokretljivosti, flauta je na prvom mjestu od svih drvenih puhačkih instrumenata.

Porodicu flauta čine: tenor-flauta, alt-flauta, flauta i mala flauta (piccolo).